Isusove suze

Isusove suze

Isus se zaustavlja na Maslinskoj gori i gleda ljepotu svoga grada. Njegov narod bio je prezauzet i prezadovoljan sobom i uzrokovao mu je veliku patnju (Lk 19, 41-44). Plače jer njegov grad nema vremena. No, On odlučno nastavlja svoj put, znajući da će na kraju uspjeti. Govorio nam je: “Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10,10b). Naše životne sudbine diraju ga do bola. Sućutan je i pomaže, hrabri, tješi i rješava. Njegova obećanja nisu mrtvo slovo na papiru, naprotiv, možemo se na njih osloniti sa svom sigurnošću jer On je naš prijatelj koji je dao svoj život za nas, i sve što je naše, njegovo je. Nije On samo bespomoćno sućutan, On ima rješenja. Izabrati Njega i njegove pristupe znači pronaći izlaz. On nam daje svjetlo, snagu, zdravlje i pomaže u traženju najboljih završetaka naših životnih zavrzlama. On je zainteresiran i efikasan Bog. No, čini se da u većini slučajeva to čini skrovito, neprimjetno, preko mnogo toga što nam se događa i mnogih drugih koji hodaju s nama. On sigurno nije ostavio svijet – ”On je s nama u sve dane”. Dođi, Gospodine Isuse – naša su ti vrata otvorena.