Isuse, siđi – djeca su nam bolesna. Siđi, jer naše ruke nemoćno vise, a oči su nam pune suza. Siđi, jer ne znamo kamo više poći, ni što još pokušati. Siđi, jer samo Ti imaš riječ koja liječi, pogled koji umiruje, i dodir koji vraća život. Klečimo pred Tobom – ne zbog sebe, nego zbog onih koje volimo više od života. Ne čekaj, Gospodine, nego pohiti. Uđi u naše domove, u naše bolnice. Neka Tvoja prisutnost bude lijek. I ako ih i ne ozdraviš odmah – ozdravi nas da vjerujemo, da ne klonemo. Ti poznaješ tjeskobu roditeljskog srca. Položi, Gospodine, svoju ruku na našu bolesnu djecu – ruku koja ozdravlja, koja tješi, koja život daje. Ti znaš gdje ih boli – dodirni ih, Isuse. Pošalji svoje anđele da ih čuvaju. Marijo, Majko, Ti koja si bdjela nad Isusom dok je bio nemoćno dijete, bdij i nad našom djecom. Amen.