Isus ne može bez prijatelja

Isus ne može bez prijatelja

Bog je uvijek aktivno tražio prijateljstvo ljudi, nudeći im da žive u zajedništvu s njim. Ni ljudska slabost ni prašina s puta nisu ga mogli natjerati da se predomisli. Dopuštanje da nas zagrli ova bezuvjetna ljubav ispunjava nas svjetlom i snagom da ponudimo Boga drugima.

Isus zna da se o Njemu priča i da ljudi o Njemu imaju različita mišljenja. Jedni kažu ovako, drugi onako. Neki pogode, drugi ne. Normalno.

Po prirodi preferiramo mišljenja koja se slažu s našim vlastitim i branimo svoje kada se ono dovodi u pitanje. Međutim neprihvaćanje tuđeg mišljenja posljedica je straha od preispitivanja, a time i nedostatak samopoštovanja.

Isus želi čuti mišljenja drugih. Kada imamo zdravo povjerenje u svoj način razmišljanja, djelovanja i otvaranja prema svijetu, tuđe mišljenje ne doživljavamo kao prijetnju. Naprotiv, ono postaje prilika za proširenje naših horizonata.

Slušanjem, razmjenom i dijeljenjem mišljenja možemo obogatiti sebe, ali i ponuditi najbolje što imamo onima oko nas – biti ljudi od poštenja, kako pjeva Klapa Sol: “Ostavjan van ime i kuću od poštenja, najvridnije blago mojega živenja. Još kad vode vidin vaše lice milo, znan da radi toga živit je vridilo”. Biti pošten, poštivati druge i biti poštovan, prekrasne su karakterne crte onih koji se druže s Isusom.

Kao svaki čovjek koji je hodao ovom zemljom, i Isus je živio prekrasnu vrlinu prijateljstva. I zato mu je najvažnije što njegovi prijatelji misle o njemu. Prijatelji su zdravlje duše. I kad ti ne ide, u ‘crnim’ danima, nakon bezbrojnih promašaja, i kad te i sami kritiziraju, njihovo mišljenje te liječi jer te oni vole. Oni su uvijek na tvojoj strani. Što bi život bio bez prijateljstva?