Grešnike se smatra ‘nečistima’ i ‘nedostojnima’ i zajednica na njih gleda poprijeko, najčešće im blokira prolaz i zbog njih gradi zidove unutar struktura, i na takav ih način isključuje iz Crkve, iz zajednice spašenih. Da nije bilo grešnika, Isus nikada ne bi trebao umrijeti. Grijeh nije važan, važni su ljudi. Za ljude je Isus došao i za njih položio svoj život kao otkupninu. Bog voli ljude, a posebno one kojima je najviše potreban – grešnike. On se ne boji grešnika. Njemu su oni dragi. Ta zbog njih je došao. Nemojmo to nikada zaboraviti. Isus je Spasitelj. Došao je da imamo život, i da ga imamo u izobilju. Došao je živjeti među nas bolesne od svega i svačega, a napose od grijeha. Umro je da bi nas podigao iz prašine. Za Isusa smo neprocjenjivi. Previše je platio da bi bilo koga ostavio na cjedilu. Crkva treba ljude voditi k njegovom, Isusovom Srcu, i neprestano im otkrivati da više nikada neće izgubiti svoja zaslužena mjesta, da će uvijek imati pravo na Njegovu dobrotu i razumijevanje. Crkva se ne odriče nikoga, a posebno ne grešnika. Grešnici čine Crkvu, i oni su njezino poslanje. Nemojmo nikada zaboraviti da je Isus s nama, na našoj strani, u sve dane. Isus – Spasitelj. Jedini. Lijepo je biti bez grijeha, ali još je ljepše imati takvog Spasitelja.