Isus kaže: ”Kraljevstvo je nebesko kao mreža bačena u more…” (Mt 13,47) Božje su mreže ispletene da nas spase, a ne da nas zarobe, da nas izvuku iz dubina, iz tame, iz izgubljenosti. Ali, često ih izbjegavamo. U dubini svog bića ne želimo biti ”uhvaćeni” – ni od Boga, ni od ljudi. Bježimo od tih ”evanđeoskih mreža”, jer mislimo da će nas zarobiti, osuditi, kazniti, ograničiti. Bojimo se da nas uhvate, i proberu ono što je dobro u nama, da nas očiste. Bojimo se da će istina o nama odbiti Boga. Zato često ostajemo po svome, daleko od obale, daleko od svjetla – ”koprcamo se kao ribe u vodi”. Želimo ostati izvan dosega, bez obveza, bez pitanja, bez poziva na odgovornost. A Isus nas ne želi uhvatiti da bi nas zarobio ili osramotio, nego da bi od nas učinio ”ribare ljudi”. Božja mreža nije kao ljudska, nije zamka, nije hladni sustav kontrole, nego providnosni zahvat ljubavi ”baš kad treba”, u pravi čas.