Dobrodošao, Gospodine

Dobrodošao, Gospodine

Isuse je rado ulazio u domove ljudi, k onima koji su ga bili voljni primiti: kod Petra, Marte, Marije i Lazara, kod Zakeja i kod mnogih drugih čija imena ne znamo. Neke je poznavao jer su mu bili prijatelji, a po kojem je ključu ulazio kod drugih, nigdje ne piše. U svakom slučaju, išao je tamo gdje su ga pozvali, bez razlike, kod onih koji su mu otvorili vrata. Isus voli biti s ljudima. Mi pak neprestano ponavljamo da ”nismo dostojni da uniđe pod naš krov”. Nije ni čudo da smo osamljeni. Gdje god je Isus, oko njega se okupljaju ljudi svih profila oni koji ga vole, ali i oni koji ga ne obožavaju. K Njemu rado dolaze ljudi, makar ponekad i s podozrivošću. Kad u našim zajednicama ”tražimo” da se vjernici snažnije angažiraju, čudimo se što su u većini slučajeva nezainteresirani. Doći će samo ako vide Isusa kod nas, jer mi ih i tako ne interesiramo, ta – slični smo im. Samo je Isus neodoljiv. Za zajednicu i njezinu crkvu u kojoj nema Isusa nitko neće potrošiti ni pet para. A s Njim sve postaje jednostavno, i nemoguće postaje moguće. Gospodine, dobrodošao u naš dom – dobrodošao. Stani u sredinu kao na uskrsno jutro, i daj nam svoj mir. Dođi k nama, želimo te slušati. Trebamo te. ”Duše Sveti, dobrodošao, u ovaj hram, u ovaj dom. Ovdje nek sve bude po Tvom. Duše Sveti, dobrodošao. Duše Sveti, mi te trebamo – u ove dane, godine za zadnju žetvu spremljene. Duše Sveti, mi te trebamo.” (Emanuel)