Krhkost je jedna od trajnijih i prisutnijih kvaliteta naše osobne vjere. Naglašavam – kvaliteta. Pavao kaže da je vjera blago u glinenoj posudi. O glinenim posudama nam priča evanđelje. Posebno nas poziva da na posude moramo paziti i prema njima se treba ponašati nježno i pažljivo, da ih grubost i surovost vlastitih ruku ne bi nepovratno uništila. Krhkost nas uči poštivani svetost naših života, potiče nas da učimo prihvaćati vlastitu krhkost, da se naučimo ‘saginjati naše ohole glave’. Isusa apsolutno ne zanimaju datumi. Njegova je jedina briga da se izvučemo iz apokaliptične groznice. Lažni proroci nude anestetike, sigurni su u sebe i tvrde da mijenjaju ljudsko društvo i čine ga trajno sretnim. Nano-tehnologija je sveprisutna i uvjerava nas da će učiniti trajni raj na Zemlji gdje smrti više neće biti, ni ugnjetavanja, ni starenja i nemogućih snova. Krhkost nas podsjeća na prizor pranja nogu iz evanđelja kada Petar ne dopušta da mu Isus pere noge. ”Izlazeći u susret Petru, Sin Božji se postavlja u stanje ranjivosti, u ulogu sluge, pokazujući time kako ga se može razumjeti samo putem služenja. Ne bojte se svoje ranjivosti.” (Papa Franjo redovnicama 5. svibnja 2022.) Mnogo je okolnosti u našim životima koje izgledaju kao znakovi Apokalipse: bolesti, profesionalni neuspjesi, školski neuspjesi, bračna razočaranja, razne političke, ekonomske i ekološke krize, izdaja u svim oblicima, nasilna djela, korupcija, itd. Opterećeni smo. Isus nas informira da sve to nisu znakovi kraja, poziva nas da vjerujemo u Njega i kada padaju zvijezde. ”Bože, čuvaj mi ovo pile…”, pjeva Bijelo Dugme (1994.). Tako Isus pjeva svome Ocu za svakoga od nas – Bože, čuvaj mi ovo pile. Isuse, čak i kada proroci zašute, i kad se sve ljudsko sruši, daj nam da budemo hrabri, da vjerujemo da u Tebi uvijek imamo budućnost.