Lako je kada ide lako, ali što kada ne ide? Što kada se samo redaju prepreke? U beskrajnom nizu vijesti koje narušavaju granice našeg mentalnog zdravlja, optimizam se čini kao luksuz. William Moulton Marston (1893.-1947.), američki je psiholog koji je sa suprugom Elizabeth Holloway izumio rani prototip poligrafa, i poznat je kao autor samopomoći i pisac stripova koji je stvorio lik Wonder Woman. U svojim promišljanjima jednom je rekao: ”Kako god pretjerano negativne misli mogu biti nekorisne, tako i pretjerano optimistične misli mogu biti problem. Ne trebamo prevladavati negativne emocije već ih trebamo pustiti da sjednu rame uz rame s drugim osjećajima.” Nije stvar u tome da ih trebamo ignorirati, ili gurati pod tepih, nego da im dopustimo da se jave ‘rame uz rame’ s pozitivnima. Optimizam je jednostavno nada u budućnost, čak i kad se u sadašnjosti osjećamo loše. To je izazov koji zahtijeva od nas da priznamo pozitivne i negativne emocije odjednom, da im dozvolimo da postoje istovremeno. Negativni osjećaji služe svrsi i ne treba ih zanemarivati. Oni nas potiču da sagledamo problem i probamo ga riješiti, potiču nas da učimo iz svojih padova i da nastavimo put. Stvoreni smo da se dižemo i da koračamo. Ponekad se zna dogoditi da stanemo – da se odmorimo, ali – idemo dalje, jer to je život. Viktor Frankl, u knjizi ”Čovjekovo traganje za smislom”, kaže: ”Oni koji imaju ZAŠTO živjeti, mogu se nositi s gotovo svakim KAKO.” Brodovi su stvoreni da plove, a ne da stoje usidreni u luci.