Evanđelja nam vrlo malo govore o Josipovom životu, no zato Kristov život svjedoči o njegovom pozitivnom utjecaju tijekom služenja Svetoj obitelji. Bio je ‘pravedan’, u službi vršenja očinstva nebeskog Oca. U Bibliji pravo i pravda idu ruku pod ruku s prijateljstvom i milosrđem. Živjeti po zakonu uključuje za Josipa usvajanje propisa iz Gospodinovih usta i pronalaženje pravog života s Bogom. Taj živi, intimni odnos s Gospodinom, oblikuje u njemu drugačije iskustvo i razumijevanje Zakona – zakonodavac je taj koji određuje zakon, a nije zakon koji čini zakonodavca. Godinama kasnije njegov će Sin reći pismoznancima i farizejima: ”Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5,17) Bog je Otac jer stvara i održava u postojanju neprekidno i beskrajno, a Josip je otac kojemu je povjereno da prihvati i oblikuje beskrajno. Josip omogućuje nebu da poprimi zemaljske obrise. O Isusu će se zato govoriti: ”Nije li ovo sin Josipov?” (Lk 4,23) Bez ikakve sumnje, Josip daje crte svog života svome sinu Isusu – čuva ga, uči ga hodati i raditi, uči ga biti čovjek, i nakon svega, kad je sve napravio, povlači se i odlazi u vječnost. Završio je svoju misiju, i zauvijek ostao blizu. On je svoga sina naučio govoriti: ”Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28, 20)