Savao za sebe kaže da je ”Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga.” (Dj 21,39) Bio je ”farizej, sin farizejev” (Dj 23,6). Kršćanska tradicija drži da je rođen 8. godine poslije Krista, što je navelo Crkvu da slavi ”Godinu svetog Pavla” 2008. Od svog oca naučit će zanat izrađivača šatora (Dj 18,3), i cijelog će života paziti da time zarađuje za život kako ne bi ovisio o ljudima kojima naviješta Evanđelje. Kad se ‘pojavljuje’ u Bibliji, on još uvijek u Jeruzalemu uči kod Gamaliela, jednog od najvećih učitelja tog vremena. (Dj 22,3) Genijalnost koju će Pavao pokazati u kršćanstvu navodi nas da ga zamislimo kao briljantnog učenika. U Jeruzalemu je boravio kod članova svoje obitelji, jer kada je uhićen, saznat ćemo da je imao sestru i nećaka: ”Sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.” (Dj 23,16) Prigodom Stjepanova mučeništva Savao dakle ‘ulazi’ u Bibliju. Naziva ga se mladićem: ”Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.” (Dj 7, 58) Zašto su položili Stjepanove haljine pred noge mladog Savla? Ne smijemo zaboraviti da je autor Djela apostolskih sveti Luka, učenik svetog Pavla, koji se obratio na kršćanstvo upravo zahvaljujući Pavlovom propovijedanju. Njega će slijedit na apostolskim putovanjima sve do kraja, do mučeništva u Rimu. Time što naglašava da su Stjepanove haljine stavili kod nogu Savlovih, Luka želi pokazati blagoslov svakog obraćenja, i svojeg i svog učitelja. Luka se divio onome što je njegov učitelj postao nakon obraćenja – Pavao, veliki apostol Isusove radosne vijesti. Na takav način nas potiče da u našim životima prepoznamo one koji su zaslužni da vjerujemo. Pavao i Luka to znaju – oni su kruna Stjepanove mučeničke smrti.